|
Pisac: Dinko Šimunović rođen je 1873. godine u Kninu, u učiteljskoj obitelji. Djetinjstvo je
proveo po mjestima Dalmatinske zagore ( Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao.
Učiteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov
otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, među siromašnim, ali ponosnim
ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. 1909. godine odlazi
u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. 1929. godine preselio se u Zagreb gdje
je i umro 03. kolovoza 1933. godine.
Najplodnije stvaralačko razdoblje D.Šimunovića je između 1905. i 1914. godine.
Napisao je zbirke pripovjedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, te romane Đerdan, Tuđinac,
i Porodica Vinčić, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost.
Njegove se pripovijetke ( Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U
planinama, Đemo, Sirota ) ubrajaju u klasična djela hrvatske književnosti.
Vrijeme radnje: ljeto i jesen
Mjesto radnje: mjesto Čardaci (na strmim obroncima), dolina rijeke Glibuše te polje zvano Lug.
Likovi: Čardačani, Serdar Janko ( otac ), Emilija ( majka ), Srna ( Brunhilda ), kljasta Sava te
udovica Klara.
Opis: Srna je desetogodišnja djevojčica, lijepa, vitka, i visoka. Zlatna kosa, meka i vlažna
nalik je na svilu kukuruza. Usta su joj bila lijepa kao cvijet. Koža bijela i nježna. Zbog
živahnosti, vesele naravi i vitkog tijela, Čardačani su je prozvali Srna.
Morala je biti uzor dobrog ponašanja: biti tiha, nije smijela jesti koliko je željela, nije
smijela divljati i vrištati kao dječaci. Sve što današnja djeca smiju ( igra, smijeh, šala,
trčanje, kupanje, sunčanje itd.) Srna je mogla samo poželjeti. U žarkoj želji da postane
dječak, a na taj način i slobodno dijete, trčeći prema dugi izgubila je život.
Sava je bila seoska djevojka iz najsiromašnije kuće na Marčinkovoj glavici. Bila je
bogalj, bez obje šake. Iako je odrastala u velikom siromaštvu, svojom upornošću,
postala je najboljom veziljom u cijelome kraju. Na nagovor svečenika i oca, otišla je
u grad, gdje je svojom vještinom zaradila puno novaca. Oženila se, te rodila curicu.
Muž joj je potrošio sav zarađeni novac. Prevario ju je i ostavio, a nakon toga se vratila
svojim roditeljima. Sava je bila dobra, vrijedna, poštena te brižna majka.
Tema: Tragična sudbina vesele djevojčice, čiju su smrt uzrokovali roditelji krutim odgojem.
Pouka: Djeca moraju imati svoje djetinjstvo, svoju slobodu i ne smiju biti robovi roditeljskih
zabluda.
Kratki sadržaj:
Najbogatiji ljudi u Čardacima, malom mjestu u blizini rijeke Glibuše, imali su djevojčicu
Srnu. Pravo ime bilo joj je Brunhilda. Za sparnih ljetnih dana, djevojčica je sjedila uz
prozor i slušala viku dječaka koji su se kupali u Glibuši. Druženje s dječacima i izlaga-
nje suncu, bili su joj zabranjeni. Tek uveče izašla bi s roditeljima u šetnju. Srna je zbog
toga bila jako nesretna.
U jesen bi roditelji poveli Srnu sa sobom na berbu grožđa, na Marčinkovu glavicu.
Bila je to prigoda da se naigra do mile volje. Trčala je po livadama i šumarcima i šetala
sa udovicom Klarom, vlasnicom vinograda, koja je prodala grožđe njenim roditeljima.
Šečući tako, došle su do najsiromašnije kuće u kraju. Živjela je tu kljasta Sava, žena
koja nije imala obje šake, a izrađivala je najljepše vezove. Pričajući sa Savom, ugledaše
dugu koja se pojavila iznad okolnih sela. Čuvši priču, kako može postati dječak, protrči
li ispod duge, Srna pojuri što su je noge brže nosile. Trčala je i trčala i mislila samo na
dugu. Na putu joj se ispriječilo Mrtvo jezero. Pala je u njega i utopila se.
Njenu smrt roditelji nisu mogli preboljeti. Shvatili su kako su grdno pogriješili i sami
su sebi oduzeli život, skočivši sa bedema tvrđave u nabujalu Glibušu.
Rastužilo me kad je srna poginula.
 |
RSS link na komentare
no ipak bi se moglo malo ...
Lijep pozdrav, Anamarija.